Scenograf: NUMEN
Glumci: Nebojsa Glogovac, Tamara Vuckovic, Jelena Djokic, Nada Sargin, Goran Susljik, Nikola Djuricko, Radovan Vujovic, Marija Vickovic i plesaci
Koreograf: Dalija Acin
Muzika: Silence, elektronika
Kompleksna i lepa, definitivno drugacija predstava.
Ona prica pricu o antickim, paganskim vremenima kada su se izmedju neba i zemlje druzili bogovi i ljudi.
Oni su iz raznolikih poriva, ne retko, menjali formu i oblik kako bi udovoljili cudljivim licima i raspolozenjima svog erosa.
Glavna tema su ljubav i njene manifestacije (pohota, patnja, opsednutost) iz kojih se roji niz poznatih grckih mitova proisteklih iz metamorfoza bogova, drveca, ljudi, reka, super-heroja, jezera, polubogova, zivotinja. Nekada davno u ljubavi je sve bilo moguce, a nista cudno i sve opravdano, naravno uz svoju cenu.
Scena od krajnje svedene postaje ultra dinamicna i za svaku novu pricu biva nanovo izgradjena/dopunjena na nase oci. Nju prave sami glumci, njihova razigranost i trenutno nadahnuce. Obmotavanjem nenormalnih kolicina providne samolepljive trake oko visokih stubova prave razmak i otklon izmedju pripovedanja i neku vrstu novog ambijenta/instalacije za sledecu pricu.
Tako isprepletena i tokom predstave sve zamrsenija traka moze predstavljati mrezu ljubavnih jada u koju se podjednako uspesno pecaju i bogovi i ljudi, a moze simbolizovati i haoticnu mrezu najdelikatnijih osecanja pokrenutih u velikoj ljubavi i zarad nemoguce ljubavi, od tragedije do euforije.
Prosto odusevljava raspolozeni i ne mali ansambl koji pored ravnopravnog docaravanja visestrukih metamorfoza u zadatku ima slozene i opcinjavajuce koreografije. Veliki saveznik predstave je i odlicno izabrana, zanrovski razlicita, muzika (instrumentalna i vokalna) koja naglasava one najekstremnije emocije.
Predstava ima zanimljivije i manje interesantne delove, ali nikako ne bi trebalo da vas obeshrabri mnostvo antickih imena i likova, jer su price medjusobno nepovezane. Oseca se da glumci vole ovu predstavu i izvode je sa zaraznom energijom. Kao da su ponovo na Akademiji i kao da su dobili zadatak da se zaigraju. Neki su jako dobri (Tamara, Glogovac, Susljik), a neki se koriste smirom…
Uzivajte u prijatnoj spoznaji kako se sustinski gotovo ni najmanje ne razlikujemo od antickih i latinskih bogova.
Kako da ocenite članak i temu kojom se bavi?















Jedna od najboljih predstava koje sam gledala. Živa, uzbudljiva, napeta i dramatična. Iz pozorišta izađete prepuni energije, jer vidite da se život sastoji od sreće i nesreće, ljubavi i mržnje. Obavezno pogledati!!!
Preddstava je zaista sjajna, uživala sam. Jedina zaamerka je ta što neke priče prekratko traju, i taman kada povežem ko je ko, već je gotovo, trake, muzika, idemo dalje.
Predstava definitivno ostvlja utisak, u jednom trenutku pomislimo kako se ne razlikujemo puno od bogova, imamo moc izbora, mi smo mali bogovi u našem malom svetu.
Slazem se,treba je pogledati,prica govori kako je nametnuto u drustvu da je zabranjena ljubav izmedju brata i sestre,oca i cerke.
Stvarno je treba pogledati.
Kao i uvek odlicni Glogovac!
Lepa predstava i kvalitetna glumacka ekipa koja je verno odradila svoje uloge. Ne verujem da cu predstavu jos koji put pogledati ali jednom sigurno vredi.
Mozete li mi reci molim vas, kako se zove pesma na pocetku predstave ‘Metamorfoze’ sto je izvodi ‘Silence’ ?
solidna predstava, ali osim poistovecenja sa odredjenim likovima, ili situacijama ne ostavlja dublji trag, ili dalju potrebu za analiziranjem. vredi pogledati, ali nista vise od toga