Knjigu „SANJAM DA TE DRŽIM ZA RUKU“ sam slučajno našao u narodnoj biblioteci Danilo Kiš u Vrbasu, i to kad sam skoro već bio odustao od višemesečnog traganja za njom (inace podstaknut emisijom na RTS-u „TV Lica – Kao sav normalan svet“, koju priprema Tatjana Peternek-Aleksić)… Emisija je reprizirana za vreme Evropskog prvenstva u rukometu u Beogradu 2012., i tada sam saznao o tragičnoj sudbini poznatog sportskog novinara i komentatora Srđana Kneževića… Do sada je bilo dva izdanja knjige, od strane Bonart izdavačke kuće iz Nove Pazove, a očekuje se i treće. Sadrži 176 stranica, formata 20cm u tvrdom povezu.
Verovatno pamtite čuveni TV prenos rukometne utakmice iz 1996. godine između reprezentacija tadašnje Jugoslavije i Hrvatske koju je komentarisao pokojni Srđan Knežević, utakmica je odigrana u Španiji na EP u Sevilji. Priča počinje upravo tada jer se Srđan emotivno ispraznio tokom prenosa… Bio je neopravdano razapet od strane tadašnjih urednika i pod pritiskom… Od tog trenutka Srđanov život se menja… Posle nekoliko pregleda, odlučuje da ga operiše doktor Rade Repac 1. januara 1997., i tada umesto rutinske operacije diskus hernije vratne kičme, postaje greškom i nemarnošću pijanog lekara nepokretan…
Konstatovana mu je oduzetost sva četiri uda – kvadriplegija. Tada Srđan odlučuje da se bori. Uz pomoć supruge Slavice, ćerke Sofije i oca pokušava da se vrati u normalan život. Nakon više meseci terapija vraća se kući i počinje da piše roman, a paralelno i sportske izveštaje i kolumne. Neću više otkrivati. Kniga je surovo realna, i opisuje patnju jedne porodice. Čovek se bori i nastavlja život uprkos teškoj situaciji. Srđan verno opisuje događaje koji su označili njegov život i život njegovih najmilijih.
Knjigu treba obavezno pročitati jer daje nesumnjivo pečat jednom vremenu koje je iza nas, iz perspektive uspešnog novinara koji je došao u situaciju da živi u kolicima, ali nastavlja da se bori.
Teška, bolno realna knjiga koja će pogoditi svakog čitaoca. Tema je večna, i dovodi u pitanje Hipokratovu zakletvu…
Trenutno je nema na tržištu, očekuje se treće izdanje…
Kako da ocenite članak i temu kojom se bavi?
Zivim vec dugo u Americi. Srdjana Knezevica sam upoznao 1967-1968 u Budimpesti. Moj otac je tada radio u Jugoslovenskoj ambasadi dok je Srdjanov otac radio u hasem Konzulatu kao Konzul. Isli smo zajedno u skolu, isli smo na klizanje, piknike i nase porodice su se cesto druzile…
Secam se takodje njegove omiljeneog psa – Foksteriera – Ficka.
Izgubio sam vezu sa njim kada smo se vratili u Beograd (Novi Beograd) a uskoro je SSIP poslao mog oca u Moskvu gde sam zavrsio skolu i studije.
Danas 29-og May 2014 godine slucajno sam saznao sta se sve dogadjalo sa Srdjanom. Stvarno mi je zao sto nisam bio u vezi s njim i njegovom porodicom da ga podrzim makar sa Budimpestanskim memorijama.
Steta – fenomenalan covek i drug.
Zvuci super, sada imam zelju da je procitam
Bas cu pogledati da li je imaju u gradskoj biblioteci. 
Molim vas reci te mi gde mogu da kupim ovu knjigu, u kojoj knjizari?
Mozes pokusati u bolje snadbevenim knjizarama. Ipak pokusaj i na Limundu jer mislim da su oba izdanja rasprodata. Mozda neka biblioteka!
Uvek me pogadjaju ovakve stvari.Citajuci knjigu shvatila sam da zdrav covek ima hiljadu zelja,a bolestan samo jednu…da ozdravi.
Knjiga koja ostavlja puno za razmisljanje.Ali ja sam u stvari bila besna kada sam je procitala.Kako jednom nesmotrenoscu jednog coveka moze da se ugrozi zivot drugog.I niko nikada ne odgovara….Uzas.
Znajuci njegovu tuznu sudbinu,u jednom dahu sam procitao knjigu.U nekim trenucima me je dovela i do suza.
Pratim sport ceo svoj zivot,i naravno znam i sve komentatore.Srdjan Knezevic je bio jedan od najucenijih sportskih novinara,komentatora.Ova knjiga je tako teska,vise puta sam zaplakala dok sam je citala.Realno,objektivno i bez trunke prizvuka osvete,opisuje zivot coveka koji ne moze da utice na dogadjaje.Ne moze da utice na svoj zivot.